Student medicine iz Foče studentu medicine iz Niša

doktor-txtdZovem se Bojan. Student sam četvrte godine Medicinskog Fakulteta u Foči. Ovo je moj tekst. Ne znam zašto, ali je nešto jače bilo u meni. Morao sam da ga napišem.

Čitam novine. Ćutim. Razmišljam. Prebacujem stranu. Smrt. Opet smrt. Momak. 22 godine. Niš. Student. Medicina. Izboden. Zaklan? Zaklan?! 21. vijek i momak zaklan? Bože. Šta je ovo? Kako li je njegovoj majci? Ocu? Sestri? Bratu? Tetku? Tetki? Stricu? Strini? Kumu? Prijatelju? Rođaku? 400 kilometara daleko od mene. Lupa srce moje. Lupa ne prestaje.

To nije daleko. Nije. Tu je. 400 kilometara. Kolega. Moj, tvoj, njegov kolega. Jedno nas spaja. Bijeli mantil. Mantil koji sa ponosom nosimo. Moje srce lupa, ali njegovo više ne.

Život. Jedna riječ. Pet slova. Dva samoglasnika. Tri suglasnika.

Smrt. Jedna riječ. Četiri slova. Četiri samoglasnika. Bez suglasnika.

Riječi ili nešto više?

Samo riječi? Kome? Čemu?

Značenje?

Za koga? Za mene, tebe, nju, njega? Za nas? Za onoga koji ga daruje ili za onoga koji ga oduzima? Za danas? Za sutra?

U jednom danu se rodite. U jednom danu umrete. Da li nam je zapisan taj dan?

Vrijeme se iskrada. Danas? Sutra? Prekosutra? Ne možemo nadoknaditi propušteno. A ljudi ne shvataju.

Roditelji. Čemu učite svoju djecu? Jedan osmjeh. Jedna lijepa riječ. Ne nož. Ne nož. Već lijepa riječ. Prijatelju znači. Popraviš nekome dan. Život. Popraviš. Ne prekineš. Ne ugasiš.

Šta je to za vas trenutak? Vremenski period ili nesto više? Postoje trenuci koji se ne mogu ničim mjeriti. Suze radosnice majke pred tek rođenim djetetom ili jauk majke nad mrtvim sinom. Jauk majke nad mrtvim sinom.

Suze. Suze bola. Suze tuge. Čije suze? Njene suze!

Imate oči, a ne vidite. Imate uši, a ne čujete. Imate srce a.. Imate li srce? Gdje je? Gdje je? Za šta služi? Lijeva strana grudnog koša? Uloga? Pumpanje krvi? Pumpanje krvi ili nešto više? 125.000 otkucaja dnevno. Pa šta vam je skrivio momak od 22 godine? Pogledao te je? Branio je sestru. Brata. Curu. Od koga? Od čega?

Šta li je sada sa srcem njegove majke?

Plače mi se. U kakvom to društvu živimo?

Udario brat na brata.

Bez razloga oštri nož ispod vrata.

Ubiceeeee. Ubiceeeeeeeeee.

Čije?

Njegove? Moje ubice? Tvoje? Naše? Vaše? Moje djece? Tvoje djece? Naše djece?

A on? On je taj koji je odlučio da svojim pozivom spašava živote? On je taj koji se svakodnevno žrtvovao. Borba. Njegova. Njegovih roditelja. Prijatelja i kolega. I šta na kraju? Šta mislite koliko bi života spasio? Jedan? Dva? Tri? Četiri? Moj? Tvoj? Naš? Vaš?

A trebao si da spasiš prijatelju. Možda njegovog oca. Njegovog brata. Majku. Sestru.

Prijatelju, njegovu ženu. Njegovo dijete.

Predodređen za nesto više. Predodređen za nešto jače. Predodređen da nosis teret svih drugih. Nisu ti dozvolili da ispuniš svoj zadatak. A dao si sve od sebe. U čast svih onih koji ti to ne dozvoliše.

Vidi ga jadan. Uči. Šta će. Štreber. Uči. Uči. Uč.

Uči prijatelju da bi tebi sutra pomogao. Tvom ocu. Svom ocu. Svojoj majci. Tvojoj majci. Tvom bratu. Svom bratu. Svojoj sestri. Tvojoj sestri. Svima. Bez obzira ko su. Bez obzira šta su.

Nemojte da zaboravite. Ljekar lijeci. Gospod iscjeljuje.

Gospode, zaštiti nas. Jer ti to jedini možeš.

Boli. I boliće. Nekoga više. Nekoga manje. A najviše onu koja mu je život darovala. Onu koja se zbog njega žrtvovala.

Plačite. Plačite. Plačite jer ste izgubili nešto. Nešto vrijedno.

Anđeli sa tobom.

Autor: Bojan Stevanović, student medicine

Super radio u skladu sa svojom uređivačkom politikom zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, bez obaveze obrazlaganja takve odluke. Komentari ne predstavljaju stavove redakcije Super radia i privatno su mišljenje autora komentara. Nećemo objavljivati komentare koji sadrže psovke, uvrede, govor mržnje kao i komentare koji se ne odnose na vest koja je komentarisana. Komentari koji sadrže linkove ka drugim sajtovima takođe neće biti objavljeni.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *